Dragi putniče.
Vidimo, put te nanio u ovu našu pitomu i vodoplavnu ravnicu. Kako bismo ti prikratili vrijeme dok putuješ, dozvoli da ti ispričamo poneku priču. Mi smo nekad bili ovdje, svjedočili smo događajima koji su prošli, i o kojima bez nas ne možeš znati. Nije nam namjera dosađivati ti, već upotpuniti tvoj put. Jer, kako reče jedan ekranizirani putnik: „Lijepo je putovati s nadom i odvažnošću, ali je još ljepše putovati sa znanjem!“
Pa krenimo! Kratki su danci, a dugi konaci!
IV CHECKPOINT – KINODROM
Uzgoj i natjecanje trkaćih pasa, hrtova, već je dugo brend Domaljevca. O ovom sportu napisano je puno novinskih tekstova, snimljeno je i nekoliko dokumentaraca, međutim malo je poznato da su lovačke i trkačke pse voljeli i narodi koji su u ovim krajevima živjeli prije nas. Recimo, Rimljani, odnosno romanizirano stanovništvo ovih krajeva. U toliškom samostanu ima jedna unikatna srebrna rimska kopča s pozlatom, koja prikazuje lovačkog psa u potjeri za zecom. Jedna bogata rimska kuća nalazila se nedaleko odavde u Grebnicama. Ne znamo kome je ta kuća pripadala, je li to bio neki vojnik u mirovini ili neki trgovac, ali svakako je održavao veze sa sjevernom Italijom odakle je kupovao skupocjeno posuđe. Ova kopča sa zecom stara je oko 1.500 godina.
Prilikom, uništavanja keltskog sela i groblja u Donjoj Mahali, koje je postojalo prije nekih 2.300 godina, volonteri su spasili minijaturnu figuricu od bronce koja prikazuje psa u trku.
Ovo su nepobitni materijalni dokazi da su ti prastari stanovnici Posavine voljeli i njegovali sportske, trkačke i lovačke pse.
